Došli su osvojiti prostor, kao da je riječ o praznoj zemlji bez vlasnika. Kao da se sve može uzeti ako dovoljno bezobrazno zakoračiš unutra.
Lana je primijetila Filipov podrugljiv osmijeh. Stajao je tik iza Marka i bez imalo srama odmjeravao hodnik, zidove, vrata soba – procjenjivao što bi se moglo “iskoristiti”.
— Gubi se van, — izgovorila je mirno, ali oštro.
— Molim? — Marko se ukočio na pragu. — Lana, što ti je? Ne dramatiziraj. Ja sam ti muž, makar zasad samo na papiru bivši. Povlačimo zahtjev za razvod i sve je riješeno…
— Rekla sam: van! — povikala je, ovaj put bez zadrške.
Nije više bilo pregovora. Ni tišine. Ni strpljenja. Zgrabila ga je za rever skupog sakoa koji je tako ponosno nosio. Tkanina je pod njezinim prstima opasno zapucketala.
— Jesi li ti normalna?! — zaskvičao je Marko pokušavajući joj odmaknuti ruke. — Pusti me, ludačo!
Ali Lana je godinama radila s kamenom, cementom i teškim vrećama zemlje. Snagu je stekla ondje gdje je drugi nisu ni primjećivali. Naglo ga je povukla prema sebi, a zatim ga snažno odgurnula prema stubištu.
— To ti je za “rasipnicu”! — odjeknulo je hodnikom.
Marko je izgubio ravnotežu i sručio se unatrag, ravno na Filipa. Buket božura ispao mu je iz ruke. Cvjetovi su se rasuli po podu, a Lana je, bez trunke grižnje, pregazila latice.
— Jesi li ti poludjela?! — zarežala je Ivana i pokušala je udariti torbicom. — Mog sina nećeš ni taknuti!
Bijes je Lani zamutio pogled. Presrela je Ivaninu ruku i snažno je odgurnula. Nespremna na otpor, žena je posrnula na visokim potpeticama, izvrnula gležanj i uz vrisak sjela na pod. Jedna cipela skliznula joj je niz stepenice.
Marko se koprcao, pokušavajući ustati. Lice mu je gorjelo od poniženja.
— Ti si gotova! — zaurlao je, stišćući šake. — Ja ću tebi…
Zamahnuo je prema njoj, uvjeren da će se povući. Da će se preplašiti.
Ali Lana mu je krenula ususret.
Nije branila samo stan. Branila je očev trud, majčinu vjeru u nju, sve ono što su gradili godinama. Branila je sebe.
Šaku je stisnula nespretno, palac joj je ostao unutra, ali udarac je bio pun svega što je mjesecima gutala. Pogodila ga je ravno u jagodicu, ispod oka.
Začuo se tup prasak.
Marko je kriknuo i zgrabio lice. Takav odgovor nije očekivao. Navikao je na suze, na molbe. Ne na šaku.
— To ti je za izdaju! — procijedila je kroz zube.
Uhvatila ga je za košulju i povukla toliko snažno da su gumbi popucali i razletjeli se po podu.
— Nestani! I da te više nikad ne vidim ovdje!
Marko se, pridržavajući natečeno oko, počeo povlačiti. Filip je već uzmicao prema stepenicama.
— Marko, idemo! Totalno je pukla! — doviknuo je i prvi potrčao niz stubište.
— Moja cipela! — zapomagala je Ivana, pokušavajući ustati na jednoj nozi.
Lana je okrenula Marka prema izlazu i svom snagom ga udarila nogom u stražnjicu. Udarac je bio precizan i silovit. Izgubio je oslonac i otkotrljao se niz nekoliko stepenica, skupljajući prašinu na svom “talijanskom” odijelu.
— Marš odavde! — viknula je stojeći na pragu, raščupane kose, zadihana. — Još jednom se pojavite i izbacit ću vas komad po komad!
Ivana je, držeći obje cipele u rukama, bosonoga poskakivala niz stube, prijeteći policijom i ludnicom. Marko je šepao za njom, zaklanjajući podliveno oko. Hlače su mu na stražnjem šavu popucale, otkrivajući crveno donje rublje, ali u tom trenutku to mu je bilo najmanje važno. Saveznici su se razbježali brže nego što su došli.
Vrata susjednih stanova polako su se otvarala. Netko se smijao. Susjed Stjepan podignuo je palac u znak podrške.
Lana je ostala na pragu dok se buka nije utišala. Ruka joj je pulsirala od udarca, srce tuklo kao ludo. Ipak, osjećaj koji ju je preplavio bio je neočekivano lagan.
Nije samo izbacila njih troje. Izbacila je vlastiti strah.
S poda je podigla zgaženi buket i bez oklijevanja ga bacila niz stubište.
— Nosite svoj korov! — doviknula je u prazno.
Zatvorila je vrata i naslonila se na njih. Pogledala je svoje izgrebane zglobove.
— Eto, — tiho je rekla prostoru koji je napokon bio samo njezin. — Sad se mogu vratiti mahovini.
Negdje dolje začula se sirena automobila — vjerojatno je Marko u bijegu zakačio nečiji branik. U nekoliko minuta izgubio je brak, stan i posljednje ostatke dostojanstva.
A Lana je, prvi put nakon dugo vremena, pronašla sebe.
