Prodala sam naš stan.
Tišina se spustila kao poklopac na lijes. Markovo lice u trenu je potamnilo od bijesa; trznuo se kao da će skočiti preko stola. Samo sam podignula dlan.
– Mir, pseto – rekla sam tiho, gotovo ljubazno. – Sjedi. Zar nisi ti taj koji voli kad žena zna gdje joj je mjesto? E pa, trenutačno ti sjediš na mojem. Tvoja obnova, naravno, može se voditi kao neodvojivo ulaganje u nekretninu, ali vjerujem da će sud znati uračunati i duševnu bol.
Na stol sam spustila drugi papir.
– A ovo je kaznena prijava zbog prijevare i krivotvorenja potpisa na kreditu. Obrt je otvoren na moje ime, istina. Ali pečat je kod mene. Upravo sam predala izvješće bez prometa i blokirala račune. Gotov si, Marko. Ili si stvarno mislio da možeš čovjeka gaziti cijeli život, a da ti neće vratiti onda kad više nema kamo pasti?
Marina Petrović uhvatila se za prsa. Ivan je prasnuo u psovke, spominjući nekakav novac koji je Marko, navodno, od njega posudio uz stan kao jamstvo. Marko je zgrabio bokal i zavitlao ga prema meni. Pomaknula sam se tek toliko da mi proleti pokraj ramena; staklo se rasulo po zidu u tisuću komadića.
– Ključevi auta su kod mene – dodala sam, namještajući remen torbice na ramenu. – Zaboravio si čijim je novcem kupljen? I još nešto, Ema, kći tvojeg dragog “poslovnog partnera”, očekuje tvoje dijete, zar ne? U ovom stanu više nemate prijavljeno prebivalište. Pakirajte krpe. A večera vam se hladi. Dobar tek, pseta.
Izašla sam bez ijednog pogleda unatrag. Iza mojih leđa lomilo se staklo, netko je plakao, netko urlao, netko udarao šakama po stolu. Tresla sam se cijelim tijelom, ali noge su me same nosile niz stubište. Tek kad sam sjela u automobil, zaključala vrata i spustila čelo na volan, pukla sam. Plakala sam glasno, bez zadrške, onako kako si nisam dopustila godinama.
Prošla su dva tjedna. Živjela sam u unajmljenoj garsonijeri. Svuda oko mene stajale su kutije s onim što sam uspjela iznijeti. U krilu mi je prela stara mačka Duša. Marko ju je uvijek tjerao, vikao da ostavlja dlake posvuda, a ja sam je potajno hranila u podrumu. Sada je bila moja cimerica.
Kad je adrenalin splasnuo, ostala je samo praznina. Stan sam prodala munjevito, ispod cijene, samo da mu pomrsim račune. Novac je bio dovoljan da zatvorim dugove, ali za dalje gotovo ništa nije ostalo. Petra mi je donijela nove loše vijesti: Marko je podnio protutužbu. Tvrdio je da sam sve radila iza njegovih leđa i da sam kredite dizala sama. Svekrva je, pak, predala izjavu da sam joj prijetila smrću.
Te večeri, dok sam prekapala po staroj kutiji, pronašla sam pisma. Pisala ih je moja majka. Ona ista za koju sam cijeli život vjerovala da je bila razvratnica i da je otišla kad mi je bilo sedam godina. Otac mi je ponavljao da nas je napustila. Ali iz tih redaka izlazila je sasvim druga istina. Majka ga je molila da joj dopusti da me uzme k sebi jer ju je tukao. Modrice je skrivala pod odjećom, trpjela je dok jedne noći nije pobjegla bosa, spašavajući vlastitu glavu. Otac je presretao svako njezino pismo i od nje pravio luđakinju.
Sve se ponovilo. Udala sam se za istu vrstu tiranina, a da to nisam ni prepoznala. Prokleti obiteljski obrazac.
Usred noći zazvonio je mobitel. Broj mi nije bio poznat.
– Lana? – muški glas zvučao je umorno, promuklo. – Zovem se Dario. Privatni sam istražitelj. Vaša majka, Ivana, tražila vas je dvadeset godina. Umrla je prije godinu dana. Možete li se naći sa mnom? Imam za vas nasljedstvo i pismo.
Sastali smo se sutradan u gotovo praznom kafiću na rubu grada. Dario je bio stariji muškarac, držanja kakvo se ne zaboravlja, ravnih leđa i mirnih pokreta. Naručio je čaj i odmah prešao na stvar.
– Vaša majka nije bila ni alkoholičarka ni žena lakog morala. Vaš ju je otac zlostavljao i izbacio na hladnoću kad je pokušala otići. Dijete joj je oduzeo. Ona je završila u Slavoniji, radila po terenima, iscrpljivala se godinama samo da ne misli. A onda su u njezinu kraju pronađena nalazišta nafte i plina. Imala je udjele, dionice… Lana, vaša je majka bila vrlo imućna žena.
Zašutio je i gurnuo prema meni debelu omotnicu. Unutra su bili oporuka i stara audiokaseta.
– Pokušavala vas je pronaći, ali najprije je vaš otac presretao pisma, a poslije i vaš muž. Provjerio sam. Marko je znao za nasljedstvo, Lana. Znao je i prije nego što se oženio vama.
Grlo mi se stisnulo tako snažno da nisam mogla izgovoriti ni riječ. Dario je iz torbe izvadio stari diktafon, umetnuo kasetu i pritisnuo tipku za reprodukciju.
