Pola sata kasnije sudac se vratio u sudnicu i mirnim glasom pročitao presudu:
— Utvrđuje se pravo Ivane Sergejevne Sokolove na polovicu bračne stečevine, uključujući obiteljsku kuću, sredstva na bankovnim računima te poslovni udio…
Marko je naglo ustao, gotovo prevrnuvši stolicu.
— To je neprihvatljivo! Uložit ću žalbu!
— Imate to pravo — odgovorio je sudac bez promjene tona. — No ova odluka ostaje na snazi do daljnjega.
Prošlo je šest mjeseci.
Ivana je sjedila u svojoj polovici kuće, u kuhinji koja je sada bila samo njezina, i mijesila tijesto za tortu. Nakon diobe imovine kuća je službeno podijeljena na dva zasebna stana, svaki s posebnim ulazom. U početku joj je sve to djelovalo neobično, gotovo nestvarno, ali s vremenom se naviknula. Marko se ondje ionako rijetko pojavljivao — živio je kod Sare.
Mobitel je zazvonio kratkim signalom. Nova narudžba iz obližnjeg kafića. Još jedna torta za sutra. Ivana se nasmiješila. Tko bi rekao da će njezino povremeno pečenje kolača prerasti u mali, ali uspješan posao?
Na vratima se začulo zvono. Luka je stajao na pragu s golemim buketom cvijeća.
— Sretan rođendan, mama!
— Luko, zlato moje! — zagrlila ga je, ne mareći za brašno na rukama. — Hvala ti!
— Kako si? Vidim da si opet u poslu — kimnuo je prema njezinim bijelim dlanovima.
— Posla imam preko glave! Ne bi vjerovao, već sam popunjena dva tjedna unaprijed.
— Svaka čast — sjeo je za stol. — A tata? Daje li ti mira?
Ivana je polako miješala kremu.
— Navratio je prošlog tjedna. Posvađao se sa Sarom.
— I?
— Zamisli, predložio je da se vratim k njemu — kratko se nasmijala. — Rekao je: “Ivana, zašto smo sve uništili? Krenimo ispočetka.”
— Što si mu odgovorila?
— Da je zakasnio. Tek sada sam pronašla sebe.
Luka se zadovoljno nasmijao i ukrao komadić tijesta.
— Ponosan sam na tebe. Stvarno. Nisam mogao zamisliti da ćeš se ovako podići.
— Ni ja — pogledala je kroz prozor. — Ponekad te nešto slomi, a tek kasnije shvatiš da ti je to bila prilika.
Navečer su pristigli gosti: kolegice s fakulteta, nove prijateljice iz slastičarskog kluba, susjeda Ana. Ivana ih je dočekala u obnovljenom dnevnom boravku. Nakon razvoda potpuno je preuredila stan — umjesto tamnih tapeta postavila je svijetle, zamijenila teški namještaj laganijim. Marko je uvijek volio masivne ormare i debele zavjese. Ona je žudjela za svjetlom i prozračnošću.
— Za slavljenicu! — podigla je čašu Ana. — Za našu hrabru Ivanu!
— Ma kakva hrabra… — pocrvenjela je.
— Itekako hrabra! — ubacila se Maja. — Koliko žena šuti i trpi jer se boji promjene. Ti si imala snage presjeći.
Kad su se vrata napokon zatvorila za posljednjim gostom, Ivana je sjela na kauč s šalicom čaja. Zvono se ponovno oglasilo. Na pragu je stajao Marko, držeći kutiju čokoladnih bombona.
— Sretan rođendan — promrmljao je.
— Hvala — odgovorila je, ali ga nije pozvala unutra.
— Možemo li razgovarati?
— O čemu?
— Nedostaješ mi, Ivana.
Promatrala ga je pažljivo. Djelovao je starije, iscrpljenije, ali pogled mu je ostao isti — proračunat.
— A Sara?
— Prekinuli smo. Ona… nije bila prava.
— A ja jesam? — blago se nasmiješila. — Marko, prekasno je. Moj život sada izgleda drukčije.
— Kakav život? Pečeš kolače? — podsmjehnuo se.
— I to. Ali imam prijatelje, idem u zbor, planiram putovanja. I, što je najvažnije, dobro sam.
— Bez mene?
— Vjerovao ili ne — mirno je rekla — trideset i dvije godine živjela sam za tebe. Sada želim živjeti za sebe.
Bez riječi joj je pružio bombonijeru i otišao niz stepenice. Ivana je zatvorila vrata i naslonila se na njih.
— Uspjela sam — šapnula je. — Zaista jesam.
Ujutro ju je probudio zvuk telefona. Nova narudžba — svadbena torta za trideset uzvanika.
— Hoće li biti gotova do subote? — pitala je mlada djevojka s druge strane.
— Bit će — odgovorila je Ivana odlučno. — Od sada mogu sve.
Otvorila je prozor. Proljetno sunce ispunilo je prostoriju toplinom. Pred njom su bili planovi: napredni tečaj slastičarstva, putovanje na more s prijateljicama, i uskoro upoznavanje unuka kojeg je Luka očekivao.
Podigla je pogled prema nebu i nasmiješila se.
— Tko bi rekao — prošaptala je — da život u pedeset i petoj tek dobiva pravi smisao.
