— …koja je od mene uzela tisuću eura za “hitnu operaciju psa”.
— To je izmišljotina! — Maja je skočila kao opečena.
— Samo polako — Lana je mirno prešla na sljedeću fotografiju. — Ovo je potvrda uplate. Isti datum. Baš onaj dan kad je nastala slika u bundi.
Svekrvi je lice izgubilo boju.
— Nastavimo — rekla je Lana i otvorila izvod iz banke. — Ovdje su sve uplate koje je moj muž tijekom prošle godine slao svojoj majci. Ukupno 3.870 eura. Iz novca koji je bio zajednički.
Marko je spustio pogled prema stolu.
— I za kraj… — glas joj je na trenutak zadrhtao — ovdje je izjava mog nadređenog o kleveti.
Policajac se nelagodno premjestio na stolcu.
— Pa… to su ipak obiteljske stvari…
— Nisu — Lana se uspravila. — Ovo je kaznena stvar. Prijevara, iznuda i kleveta.
Tišina se spustila na sobu poput nečeg teškog i neugodnog.
Prva se pribrala svekrva.
— Ti… ti to nikad nećeš moći dokazati!
— Već jesam — Lana je pokazala prema diktafonu koji joj je virio iz džepa. — Sve je snimljeno.
Zatim se okrenula prema mužu.
— Sutra podnosim zahtjev za razvod. A ako itko iz vaše “složne obitelji” još jednom pokuša učiniti bilo što protiv mene, sve ove snimke završit će u državnom odvjetništvu.
Na pragu je još jednom zastala.
— A moje stvari slobodno bacite. Od vas mi više ništa ne treba.
Vrata su se zatvorila za njom, a iz stana je odmah odjeknuo svekrvin prodoran krik:
— Kako se ona usuđuje?!
No Lana to više nije čula. Hodala je prema automobilu i prvi put nakon mnogo mjeseci osjetila kako joj se prsa šire bez pritiska. Kao da je napokon mogla normalno udahnuti.
Telefon joj je zavibrirao u džepu. Poruka od prijateljice:
“Bravo. Idemo po šampanjac?”
Lana se nasmiješila i natipkala odgovor:
“Ne. Idemo odvjetniku.”
Nije tada još mogla znati da je ono najzanimljivije tek pred njom. Jer u istom trenutku, dok je sjedala u auto, Marko je panično nekoga zvao i šaptao:
— Mama, što ćemo sad? Ako ona ode na sud, svi će saznati za tvoj drugi kredit… i za tatinu drugu obitelj…
Tri tjedna kasnije Lana je stajala ispred zgrade suda i namještala ovratnik novog kaputa. Uz nju je bila odvjetnica, prijateljica njezina bivšeg kolege s fakulteta, žena koja je slučaj prihvatila s gotovo osobnim žarom.
— Jesi spremna? — upitala ju je odvjetnica, još jednom provjeravajući papire.
— Spremna sam odavno — Lana je duboko udahnula.
Sudnica ih je dočekala napetom, zbijenom tišinom. S druge strane sjedili su Marko, njegova majka i njihov odvjetnik, stariji čovjek umorna pogleda, kao da je već unaprijed znao koliko će mu dan biti težak.
Sudac je otvorio raspravu.
— Predmet razvoda braka između Lane Mihajlović Krilove i Marka Vladimirovića Krilova.
Marko je nervozno lupkao prstima po stolu. Svekrva je Lanu gađala pogledima punima mržnje.
Kad je sudac zatražio da stranke iznesu uvjete razvoda, Lanina odvjetnica ustala je bez oklijevanja.
— Moja stranka traži podjelu bračne stečevine na jednake dijelove. Također zahtijevamo naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000 eura.
Sudnicom su se odmah prolomili ogorčeni uzvici.
— Kakav još novac?! — svekrva je skočila sa stolca. — Ona je ta koja nama mora vratiti!
— Gospođo Vesna Stjepanić — sudac ju je prekinuo strogim glasom. — Molim vas da poštujete red u sudnici.
Lanina odvjetnica nastavila je kao da se ništa nije dogodilo.
— Posjedujemo dokaze o sustavnom iznuđivanju novca od strane obitelji tuženika. Osim toga, imamo materijale koji potvrđuju klevetu i pritisak nad mojom klijenticom.
Na stol je spustila mapu. U njoj su bile isprintane poruke, bankovni izvodi i prijepisi zvučnih snimki.
Marko je problijedio.
— Lana… pa možemo se valjda dogovoriti ljudski…
— Za to je kasno — odgovorila je tiho.
Sudac je pažljivo pregledao dokumente.
— Ima li tužena strana što dodati?
Njihov odvjetnik duboko je uzdahnuo.
— Spremni smo razgovarati o nagodbi.
Sat vremena poslije sve je bilo gotovo. Stan je ostao u zajedničkom vlasništvu do prodaje, automobil je pripao Marku, a novac s računa podijeljen je tako da se polovica vratila Lani.
Kad je izlazila iz sudnice, Marko ju je sustigao.
— Lana… ja…
Zaustavila se i okrenula. Prvi put nakon dugo vremena zaista ga je pogledala. Čovjeka za kojeg se nekoć udala puna nade, uvjerena da s njim počinje nešto sigurno i dobro.
— Znaš što najviše boli? — rekla je. — Vjerojatno bih čak i kuhala po onoj mapi tvoje majke. Samo da si barem jednom stao uz mene.
On je oborio oči.
— Ona mi je ipak majka…
— Jest. Ali od danas je to tvoj problem.
Lana se okrenula i krenula prema izlazu. Vani ju je čekala prijateljica s bocom šampanjca u ruci.
— I? Slobodna žena?
Lana se nasmijala, a onda odjednom osjetila kako joj suze klize niz obraze.
— Znaš što prvo želim napraviti?
— Što?
— Pojesti pizzu. Onu s ananasom. Baš onu koju on nije mogao smisliti.
Prijateljica ju je zagrlila oko ramena.
— Idemo odmah.
Kad je automobil krenuo, Lana je izvadila mobitel. U obiteljskom chatu, iz kojeg je nitko nije ni izbrisao, bljeskala je nova poruka svekrve:
“Sine, ne brini. Naći ćemo ti novu ženu. Poslušnu.”
Lana se nasmiješila i prije blokiranja chata napisala posljednju poruku:
“Hvala na popisu. Sad moj ide odvjetnici.”
Zatvorila je aplikaciju, spustila prozor i udahnula punim plućima. Pred njom je bio novi život.
U istom trenutku, u automobilu njezina bivšeg muža, zazvonio je telefon.
— Halo, mama?
— Sine, odmah dođi! — vrištala je svekrva s druge strane. — Onaj gad, tvoj otac, predao je zahtjev za razvod! Ispada da on ima…
Ali Lana nastavak nikada neće čuti. Njezina priča s tom obitelji bila je završena.
Premda… možda je negdje već odrastala neka nova snaha kojoj će jednoga dana biti uručena ona ista plava mapa.
