“Od sada živi drukčije” rekla je hladno dok je on krvario od udarca daljinskim

Nevjerojatna bezosjećajnost razbila je obiteljski poredak.
Priče

Tajna koju su, očito, znali svi osim nje.

U dnevnoj sobi rodbina se nagurala oko kauča i gotovo u zboru zatražila da im Ivana odmah objasni što se događa. Ona je samo duboko udahnula, ugasila televizor i mirno sjela. Pogledom je polako prešla preko svih tih poznatih lica, preko svoje brojne obitelji, a zatim izgovorila rečenicu nakon koje se prostorijom razlila ledena tišina.

Rekla im je da ih mrzi. Sve do jednoga.

Marina je dramatično pritisnula dlanove na prsa i uvrijeđeno uzdahnula, kao glumica na pozornici. Kako se uopće može tako razgovarati s najbližima? Što su joj oni to skrivili?

Tada im je Ivana, bez vike i bez ijednog histeričnog tona, ispričala što se dogodilo prije dva mjeseca.

Vraćala se s posla kući. Prolazila je pokraj skupog restorana sa širokim staklenim izlozima i posve slučajno ugledala Marka za jednim stolom. Nije bio sam. Nasuprot njemu sjedila je mlada žena, a on ju je gledao pogledom kakav Ivana od njega nije dobila već gotovo dvadeset godina. Ušla je unutra, neprimjetno zauzela mjesto malo dalje i vrlo brzo shvatila sve.

No ni to nije bilo ono najgore. Nije napravila scenu pred gostima. Nije mu prišla, nije vikala, nije razbijala čaše. Umjesto toga angažirala je privatnog istražitelja. A ono što je zatim saznala spalilo je u njoj i posljednje ostatke nježnosti.

Ispostavilo se da su za Saru znali apsolutno svi.

Znala je svekrva. Znao je svekar. Znali su snaha i zet. A najstrašnije od svega bilo je to što su znala i njezina vlastita djeca — Luka i Petra.

Cijela se obitelj Ivani smješkala, primala od nje debele omotnice novca, ljetovala i živjela na njezin račun, a iza leđa joj je prikrivala Markove izlete. Nitko, baš nitko, nije joj rekao istinu. Marina je čak i odobravala sinovu aferu, govoreći da “dječaku treba malo radosti” jer se umara uz tako dominantnu ženu. Djeca su šutjela iz jednostavnog razloga: bojala su se da će im majka, u slučaju razvoda, zatvoriti svoj neiscrpni novčanik.

Zato je Ivana kuću iz snova kupila upravo u onom vikendaškom naselju kamo je Marina godinama odlazila. Željela je da baš ona prva vidi vilu i da se uguši od zavisti.

Ultimatum i jalovi pokušaji nagodbe.

U sobi je nastao takav muk da se jasno čulo otkucavanje zidnog sata. Prva se pribrala Marina. Čim je shvatila da stvari postaju ozbiljne, u trenu je promijenila ton. Bijes je zamijenila slatkorječivošću, počela je kimati, umiljavati se i obećavati da će se sve popraviti. Zaklinjala se da će Marko još istog trenutka prekinuti sa Sarom i da joj se više nikada neće približiti. Sam Marko, osjećajući kako mu milijuni kližu iz ruku, panično je počeo odmahivati glavom.

Bacio se pred suprugu s isprikama. Mucao je da je, radi očuvanja obitelji, spreman žrtvovati tu svoju “mladenačku pogrešku”.

Ivana se samo hladno nasmiješila.

— Ne bih se usudila mužu uskratiti toliku sreću.

Kad su shvatili da je ne mogu omekšati, na red je došla teža artiljerija. Goran ju je podsjetio na luksuzan stan u središtu Rijeke. Pa uzeli su ga na kredit uz minimalno učešće! Još deset godina moraju otplaćivati rate. Ako Ivana prestane davati novac, oni će završiti na ulici.

Ivana je zijevnula i mirno rekla da joj je potpuno svejedno čak i ako se nađu vani usred zime, na minus dvadeset.

Tada su naprijed gurnuli djecu. Luka i Petra pogurnuli su malene Lovru i Niku prema baki.

Lea Šestić

Rođena u Splitu, studirala u Zagrebu, vratila se moru. Trideset godina sam predavala hrvatski jezik — i kroz moje ruke su prošle tisuće učenika i još više njihovih priča. Sada, u mirovini, pišem iz Kaštel Lukšića ono što sam dugo nosila u sebi. O ljubavi koja je nadživjela mladost, o majkama koje su šutjele predugo, o ženama koje su počele iznova nakon pedesete. Neke priče su moje, mnoge su tuđe — sve istinite barem onoliko koliko je istina ono što srce pamti.

Pisma sa Žnjana