računajući da će u njoj probuditi sažaljenje. Počeli su vikati kako će, zbog njezine sebičnosti, unuci morati odustati od skupih izvanškolskih programa i kako će ih izbaciti iz ugledne škole. Luka i Petra, govorili su, bit će prisiljeni prodati svoje blještave automobile i preseliti se u jeftine kvartove na rubu grada.
— U životu se događaju i gore stvari — odgovorila je Ivana bez imalo uzbuđenja. — Morat ćete se nekako naviknuti na to.
Partneri njezine djece pokušali su nešto dobaciti, ali Ivana je tako oštro povisila glas da su se oboje instinktivno skupili i spustili ramena. Hladno im je naredila da se istoga trenutka izgube iz njezina stana. Kad je Marko zbunjeno upitao što će biti s njim, pogledala ga je kao da pred sobom vidi prazan zid.
— Ti se toga tičeš prvi — presjekla ga je. — Van.
Učinak domina
Život je, začudo, vrlo brzo sve posložio na svoje mjesto. Pokazalo se da Ivana posjeduje vrijedan paket dionica poduzeća u kojem je radila još kao mlada žena. Prihodi od dividendi bili su više nego dovoljni da udobno živi u otmjenoj kući, zaposli vrtlara i prestane se opterećivati bilo čijim problemima.
No carstvo onih koji su godinama živjeli na njezin račun raspalo se gotovo preko noći.
Marina i Goran morali su hitno prodati stan. Kad su podmirili dug banci, od novca dobivenog za luksuzne kvadrate ostalo je taman toliko da kupe skučeni jednosobni stančić na samom rubu županije.
Ni Ivanina djeca nisu se snašla u novoj, surovoj stvarnosti. Bez majčinih redovitih uplata Luka više nije mogao održavati prohtjeve svoje razmažene žene. Ana je spakirala kofere i otišla u Split s drugim muškarcem, ostavivši Luku samog s osmogodišnjim sinom.
Petra je prošla gotovo jednako. Karlo je nestao prema Osijeku s novom odabranicom čim je shvatio da je punica zauvijek zatvorila novčanik. Unuci sada idu u sasvim obične besplatne škole u blizini svojih zgrada.
A Marko? Devetnaestogodišnja Sara održala je riječ. Izbrisala ga je iz života istoga dana kad je shvatila da njezin “sponzor” više nema ni novca ni automobila. Nekadašnji čovjek koji je glumio gospodara života sada se gura u malenome stanu sa svojim ostarjelim roditeljima i preživljava od bijedne plaće u javnoj službi.
Ivana nije ni podnijela zahtjev za razvod. Čemu? Gradski stan bio je njezin prije braka, dionice također, a novu kuću za odmor na vrijeme je upisala na najbolju prijateljicu. Na sudu s Markom, zapravo, nije imala što dijeliti.
Jednostavno je te ljude izbacila iz svoga života. Diše čist zrak, brine se o sebi i izdaleka promatra kako se njezina bivša obitelj koprca upravo u okolnostima koje je sama zaslužila.
Ponekad joj prođe kroz glavu da bi sinu i kćeri mogla pomoći pronaći pristojan posao. Mogla bi, naravno. Kad bi došli pred nju, pogledali je ravno u oči i iskreno zamolili oprost zbog izdaje.
Ali ponos i pohlepa ne dopuštaju im da prijeđu prag njezine kuće. A Ivani se više nikamo ne žuri. Napokon nema kamo žuriti.
Što vi mislite, je li Ivana postupila ispravno? Njezina su djeca također ostala praznih ruku. Jesu li Luka i Petra morali majci reći za očeve prevare, makar time riskirali raspad obitelji, ili je njihova šutnja bila oblik suučesništva kojem se ne može oprostiti?
