— Prava dobrota, draga moja, uvijek traži odricanje — izgovorio je muž poučnim tonom, naslonjen prsima na veliku metalnu kolica.
— Zato perilica ide mami — dodao je tiše, kao da i sam osjeća koliko to zvuči opasno, pa gurnuo kolica prema izlazu.
Zastala sam kod ulaznih vrata zgrade i pokušala shvatiti prizor koji mi se odvijao pred očima. Moj zakoniti suprug, čovjek koji je inače izbjegavao svaki napor teži od pomicanja računalnog miša, odjednom se pretvorio u udarnika fizičkog rada.
Na željeznoj platformi, posuđenoj od poznanika koji je radio u skladištu, svečano je stajala moja kućanska svetinja. Upravo ona perilica koju sam kupila isključivo vlastitim novcem, još prije nego što smo Marko i ja u matičnom uredu razmijenili prstenje. Sa starom sam godinama vodila pregovore da iz nje izvučem navlaku za poplun bez toga da prethodno prošeće po cijeloj kupaonici, pa sam ovu novu čuvala kao oči u glavi.
I sada je moje blago, pažljivo omotano debelom zaštitnom folijom, bilo spremno napustiti svoj dom.

Muška požrtvovnost doista je čudesna pojava. Uvijek se razmaše gotovo kraljevski, ali samo pod uvjetom da račun na kraju podmiruje netko drugi.
— Smijem li znati kamo se točno upućuje moja imovina? — upitala sam ponovno, jer je prvi put Marko to promrmljao tako tiho da je bilo jasno: i sam zna da takve besmislice nije pametno izgovarati naglas.
Obrisao je znojno čelo nadlanicom i pogledao me s blagom nadmoći prosvijećenog dobrotvora.
— Mami je potrebnija. Njezina stara užasno lupa kad centrifugira. Mi ćemo sebi poslije kupiti drugu.
Ta čarobna zamjenica „mi” u bračnim financijama ima posebno značenje: zamisao smisli muž, a žena preuzme ulogu ulagača. Izvanredan poslovni model, nema što.
— A pozvati majstora gospođi Marini Ilinichnoj vjera ne dopušta? — pitala sam, zadržavajući miran izraz lica.
— Mama kaže da nema smisla popravljati staru krntiju kad kod nas stoji gotovo nova i još k tome prostrana — odjednom je odlučno izjavio Marko, pokazujući rijetko viđenu čvrstinu karaktera.
Zatim je potapšao perilicu po boku omotanom folijom.
— Već sam zatvorio vodu, odspojio crijeva, ispustio ostatak i naručio prijevoz. Kombi će svaki čas stići. Pravi muškarac brzo donosi odluke.
Obiteljski život nauči čovjeka jednoj važnoj istini: što muž glasnije govori o plemenitosti, to žena mora čvršće držati novčanik. Nisam odlučila praviti scenu.
— Dobro — kimnula sam uz poslušan osmijeh. — Pričekaj samo minutu.
U Markovim se očima zacaklilo neskriveno slavlje. Očito je očekivao suze, viku i hvatanje za utikač ili kabel perilice.
