S druge strane začuo se ravnodušan glas sudskog ovršitelja:
— Izvansudska nagodba ne poništava odgovornost za nenamjensko trošenje sredstava. Dužni ste se odazvati pozivu.
Marko je opsovao, bacio mobitel na suvozačko sjedalo i odmah nazvao majku.
— Mama, tužila me. Traži da vratim sve kredite. Tvrdi da sam novac potrošio mimo dogovora.
Vesna je tako naglo udahnula da je to čuo i preko veze.
— To je nemoguće. Otkud njoj novac za odvjetnike? Ona je samo računovođa, nema ona te mogućnosti.
— Ima, mama. Ima dokaze. Izvode, uplate, fotografije… sve je skupila.
— Onda je pritisni. Reci da je znala za sve, da su to bili zajednički troškovi.
Marko je šakama stegnuo upravljač.
— Neće proći. Sve je unaprijed pripremila.
Već sljedećeg dana Vesna je nazvala Anu. Glas joj je bio zategnut, ali i dalje nadmen.
— Ana, ovdje Vesna. Moramo razgovarati. Nisi svjesna što radiš. Marko je moj sin i neću ti dopustiti da ga uništiš.
Ana je uključila zvučnik i pogledala Ivanu koja je sjedila preko puta nje. Ivana je bez riječi izvadila diktafon i pritisnula tipku za snimanje.
— Izvolite, Vesna. Slušam vas. I razgovor se snima.
Na trenutak je zavladala tišina, ali Vesna se brzo pribrala.
— Misliš da si pametna? Da nas možeš zastrašiti? Naći ćemo način da te zaustavimo, kao što smo zaustavili i tvog oca.
Ana se hladno nasmiješila.
— Mislite na ucjene poreznim prijavama? Imam njegovo pismo. Sve je zapisao. Želite li da ga, zajedno s ovom snimkom, predam policiji?
S druge strane uslijedila je šutnja, a zatim kratak signal prekida veze.
Ivana je ugasila diktafon.
— Neće se više javljati.
— Znam — mirno je odgovorila Ana.
Za sudski postupak Lana Pavlova doznala je od samog Marka. Jedne večeri pojavio se pred njezinim vratima s bocom votke u ruci.
— Morat ću prodati sve. Stan, auto… Ovršitelji su već blokirali imovinu. Ana će dobiti spor, osjećam to.
Lana je stajala kraj prozora, ne okrećući se.
— Marko, o tome ne želim raspravljati. Govorio si da imaš novca, da je stan tvoj, da ćemo živjeti bez briga. A sada si pred bankrotom.
Pokušao joj je prići, ali ona je napravila korak unatrag.
— Odlazi. Treba mi muškarac koji može osigurati stabilnost, a ne netko tko dane provodi po sudovima. Molim te, idi.
Ostao je nasred dnevne sobe, okružen tuđim namještajem, dok mu se činilo da mu se život ruši u jednom dahu. Lana je otvorila vrata.
— I ne zovi me više.
Sudski proces protegnuo se na dva mjeseca. Marko je uporno tvrdio da je novac trošen za obitelj, da je Ana bila upućena u sve. No nije imao nijedan čvrst dokaz. Ana je, naprotiv, priložila bankovne izvode, fotografije i svjedočenja.
Sutkinja, žena u godinama s umornim pogledom, odluku je izrekla kratko i bez emocija:
— Marko Kovač dužan je podmiriti cjelokupan iznos duga. Imovina se stavlja pod ovrhu do isplate.
Marku su prsti pobijelili od stiska ruba stola. Vesna je problijedjela i dlanom prekrila usta.
Tjedan dana poslije otvorena je i kaznena istraga zbog prijevare — utvrđeno je da je Marko krivotvorio Anin potpis na kreditnim ugovorima. Vještačenje je to potvrdilo. Dobio je četiri godine uvjetne kazne. Stan i automobil službeno su mu oduzeti; ovršitelji su mu predali zapisnik i uzeli ključeve.
Tako je završio njegov „razvod stoljeća“ — bez prava da slobodno raspolaže vlastitim životom i bez ijedne imovine koju je smatrao svojom.
Vesna je ubrzo morala napustiti stan i preseliti se k sestri u Zagorje, gdje ju je na pragu dočekao hladan, odmjeren pogled koji nije obećavao nimalo suosjećanja.
