— Trebalo joj je za obnovu stana, a ti si je praktički otjerala. Još si joj, kaže, svašta izgovorila. — Luka ju je pogledao s otvorenim negodovanjem, pa bez riječi prošao u dnevni boravak. — Jesi li ti uopće dobro?
Martina je polako spustila knjigu u krilo.
— Nešto mi ovdje ozbiljno promiče… Ti nju braniš? Stvarno misliš da sam dužna financirati renovaciju stana tvog brata?
— Svi smo dali svoj dio da mu pomognemo. Tako funkcionira obitelj. Držimo jedni do drugih i pomažemo kad zatreba. — Luka je sjeo na kauč, isprepleo prste i uzdahnuo. — Roditelji su sudjelovali, roditelji njegove žene također. Ja sam dao koliko sam mogao… Red je na tebi.
— Zanimljivo. — Martina se kratko, ironično nasmiješila. — Kad treba kupiti perilicu rublja, zimske gume ili otići na more, tvoji roditelji nemaju ni centa. Ali za Ivanovu adaptaciju odjednom se pojavio novac. Baš čudno.
Zastala je na trenutak, pa ga oštro pogledala.
— A još je zanimljivije odakle tebi tvoj dio. Jer kad god treba nešto platiti u ovoj kući, osim hrane, ti misteriozno nestaneš.
— Znaš da radim kao broker… Prihodi variraju. Nekad ima, nekad nema. Jučer sam iznajmio jedan stan i prvo što sam učinio bilo je poslati novac mami. — Skinuo je sat i nehajno ga odložio na stol.
— Luka, kod tebe je blagajna stalno prazna. U godinu dana nisi zaradio više od četrdeset tisuća eura godišnje, i to u najboljem slučaju. Ja mjesečno zarađujem pola milijuna. — Prekrižila je noge i naslonila se u fotelju. — Između nas zjapi financijska provalija široka kao pola Slavonije.
Nije čekala njegov odgovor.
— Već godinu dana ja pokrivam sve. Tvoja garderoba? Plaćena mojom karticom. Kredit koji si imao prije braka? Ja sam ga zatvorila. Ljetovanje na moru? Moj račun. Pa mi reci, tko je ovdje zapravo “glava kuće”? Ili se samo voliš tako predstavljati?
— Ne glumim nikakvog alfa-mužjaka. Samo prolazim kroz lošu fazu. Doći će i moje vrijeme, zaradit ću milijune. A to što sad nisi htjela pomoći… zapamtit ću. Kad moj projekt krene, sve će se drukčije postaviti. — Podigao se i otišao prema spavaćoj sobi.
Argumente očito nije imao, pa je izabrao povlačenje, ostavljajući dojam da je ipak on izgovorio posljednju riječ.
— Prvo smisli kakav je to projekt i kako će uopće zaživjeti! — viknula je za njim. — Nisi sposoban ni dijete mi napraviti…
Riječi su joj izletjele u bijesu. Imala je trideset i pet godina i želja za majčinstvom postajala je sve jača. Luka, pet godina mlađi, već je godinu dana izbjegavao ozbiljne razgovore o toj temi, a pokušaji su ostajali bez rezultata.
Te večeri Martina je donijela odluku: njezin novac više neće biti bankomat za njegovu obitelj. Iz ormara je izvadila rezervnu posteljinu, razvucla kauč u dnevnoj sobi i odlučila prespavati odvojeno. Trebao joj je mir da razmisli.
Oko ponoći probudila se i krenula prema kupaonici. U prolazu je primijetila svjetlo u kuhinji. Zastala je kad je čula prigušen glas. Luka je šaptao u telefon.
— Ne, ništa ne sumnja. Sve ide po planu. Za dan-dva mogu uplatiti ostatak. Gotovo sam skupio cijeli iznos.
Martina je ostala ukočena. Nije se usudila ni disati dok je naprezala sluh.
— Ne brini, ti si mi najvažnija osoba u životu. Rekao sam da ću riješiti stvar. Sve će biti kako treba. — Glas mu je bio tih, gotovo nježan.
Krv joj je udarila u sljepoočnice.
Najvažnija osoba? Zar to nisam ja?
Prekrila je rukom usta kako ne bi ispustila glas.
— Da, ove godine sam napokon uspio ozbiljno uštedjeti. Preseliti se u Martinim stan kako bih smanjio troškove bila je genijalna ideja. Hvala ti još jednom na savjetu. — Ustao je, natočio si čašu vina i otpuhnuo.
Martini se zavrtjelo. Dakle, brak je bio dio plana. Netko mu je savjetovao da se useli k njoj kako bi štedio. Netko kome sada govori da mu je najvažniji.
Tiho se povukla natrag u dnevni boravak, zaboravivši zašto je ustala.
— Udružio se s nekim… — šaptala je sama sebi.
— A prije vjenčanja udružio se sa mnom…
— I sve vrijeme me iskorištavao.
Legla je, ali sna više nije bilo. Srce joj je tuklo kao da će probiti rebra, a misli su jurile bez reda i smisla, vrteći se u sve bržem i opasnijem krugu iz kojeg nije znala kako izaći.
