Svaki čavao ondje bio je zabijen rukama njezina pokojnog oca.
– O časti čije obitelji govoriš, Marko? – upitala je tiho. – Luka je odrastao čovjek. Sam je ulazio u rizik. Zašto bi moje neprospavane noći i novac koji sam godinama odvajala morali krpati njegove pogreške?
Marko se naglo nagnuo preko stola, oslonivši laktove o ploču. Po licu su mu izbile crvene mrlje.
– Zato što smo muž i žena! Zato što normalni ljudi dijele i novac i nevolju. Ti si moja supruga, valjda bi trebala stajati uz mene. Govorim ti posve jasno: ja sam sinu već obećao da ću riješiti taj problem. Hoćeš da pred njim ispadnem čovjek koji daje prazna obećanja?
Dakle, u tome je bila stvar. Već je obećao. Već je, bez ijednog pitanja, raspolagao tuđim novcem. Samo da u očima sina ispadne dobar, sposoban otac, iako se tim istim sinom godinama nakon razvoda od prve žene jedva bavio.
Pred Marijinim očima u trenu se odvrtjelo svih pet godina njihova zajedničkog života, jasno i nemilosrdno kao film bez mogućnosti zaustavljanja. Kad su se upoznali, Marko joj se činio kao mirna luka. Bio je obrazovan, pažljiv, znao je lijepo govoriti o brizi, poštovanju i zajedništvu. Uselio se u njezin prostrani trosobni stan, koji je Marija kupila mnogo prije nego što se on pojavio u njezinu životu. Isprva je doista sve izgledalo skladno. No s vremenom se svakodnevica posložila u neobičan, gotovo uvredljiv obrazac.
Marija je punila hladnjak, plaćala režije, mijenjala kućanske aparate kad bi dotrajali. Marko je radio kao inženjer u projektantskom uredu i zarađivao sasvim pristojno, ali njegov novac nekako je uvijek nestajao prije nego što bi stigao postati dio njihova života. Kupovao je skupe dijelove za automobil, obnavljao garderobu, plaćao pretplate na sportske programe. Kad bi ga ona oprezno pitala ne bi li bilo pošteno da oboje stavljaju novac u zajedničku kasu, uvijek je imao spremno objašnjenje: jednom je trebalo produljiti osiguranje, drugi put ga je zubar previše stajao. Na kraju je njihov navodno zajednički budžet počivao gotovo isključivo na Marijinoj plaći.
Šutjela je i podnosila. Uvjeravala je samu sebe da novac nije najvažniji, da barem ima muškarca uz sebe, nekoga na koga se može osloniti. Istina, kad joj je jednom pukla slavina u kupaonici, to isto „muško rame“ savjetovalo joj je da pozove vodoinstalatera iz tvrtke koja održava zgradu, jer, kako je rekao, „nije njegovo da se zavlači pod cijevi“. Račun za tog majstora, naravno, ponovno je platila Marija.
– Neću podizati novac, Marko – rekla je mirno, ali u njezinu se glasu pojavila ona tanka, metalna čvrstoća koju su njezini podređeni na poslu dobro poznavali kao znak da se treba odmah povući.
Marko je zatreptao, kao da nije siguran da je dobro čuo.
– Kako to misliš, nećeš?
– Upravo tako. To je moja ušteđevina. Odvajala sam je za točno određenu svrhu. Tvoj sin zadužio se svojom odlukom. Neka digne potrošački kredit, neka nađe dodatni posao, neka proda auto, ako treba. Ja ne namjeravam financirati njegovu neodgovornost.
Marko je skočio sa stolice. Tabure je uz neugodno cviljenje odletio unatrag preko linoleuma.
– A tako, znači! Kad treba živjeti u braku, onda smo obitelj, a kad treba pomoći, onda se tebe to ne tiče? Ti si obična sebična, proračunata žena! Tebi su te daske na kući važnije od živog čovjeka!
– U mojem domu nećeš vikati – presjekla ga je Marija ledenim glasom, polako ustajući od stola. – I nemoj se razbacivati riječju obitelj kad ti odgovara. Obitelj znači razgovor i dogovor, a ne da nekoga dovedeš pred gotov čin i raspolažeš plodom tuđeg rada.
Okrenula se prema štednjaku kako bi skinula pjenu s juhe. Prsti su joj blago podrhtavali, ali nije mu namjeravala dopustiti da vidi koliko ju je pogodio. Iza leđa je čula njegovo teško, isprekidano disanje.
– Dobro – procijedio je kroz stisnute zube. – U redu. Ako tako postavljaš stvari, snaći ću se sam. Ali zapamti, Marija. Ovo ti neću zaboraviti. Odnos prema mužu vidi se kad dođe nevolja. A ti si na tom ispitu pala.
Naglo se okrenuo, otišao u hodnik, bučno strgnuo jaknu s vješalice i zalupio ulaznim vratima tako snažno da su u vitrini tužno zazveckale kristalne čaše.
