— Reci mi sve, a ja ću ti za utakmicu narezati one fine crvene ribe.
Goran je uzdahnuo, kao da mu je neugodno što uopće mora govoriti.
— Stric Bruno je usput spomenuo da ih je zvala Sandra. Navodno im je svašta napričala o nama… Kao, mi se gostima baš i ne veselimo, nego ih zovemo tek reda radi.
— Shvaćam — tiho je rekla Martina, zamišljeno spustivši pogled.
— Što shvaćaš? — zbunio se Goran. — Hoćeš mi ipak narezati ribu?
— Naravno, dragi. Samo… znaš što? Čini mi se da sam prema tvojoj sestri ispala nepristojna. Baš me sram. Molim te, pozovi ih k nama ovaj tjedan. Da malo posjedimo, a ja ću joj se ispričati.
— Dobro. Zvat ću ih, naravno. S rodbinom treba biti u dobrim odnosima.
— Upravo tako. Hvala ti, dragi…
U Martini je sve ključalo. Najradije bi Goranovo lice zabila ravno u sav taj svinjac koji je njegova sestra ostavila za sobom, a zatim nazvala Sandru i sasula joj u slušalicu sve što joj je ležalo na duši. No u sljedećem trenutku, gotovo iznenada, shvatila je što zapravo mora učiniti.
Bez vike, bez optužbi i bez ijedne scene, pospremila je stan i dodatno kupila birane delicije. Te subote slavila je rođendan, a manji broj gostiju pozvala je u kafić smješten u prizemlju njihove zgrade. Samo što je, zahvaljujući Sandrinim tračevima, Goranova rodbina počela otkazivati dolazak. A Martini je bilo doista stalo da se zbliži s obitelji Arhipov.
Već idućeg dana, kad se vratila s posla, na pragu vlastitog stana dočekao ju je pravi kaos.
Luka je jurcao hodnikom, naravno, u cipelama.
— Bok, prijateljice! Zvala si nas i evo nas! — Sandra se pojavila iz kupaonice kao da je kod kuće. Na sebi je imala Martinin najdraži kućni ogrtač, a kosu joj je prekrivao ručnik. — Nama su isključili vodu, pa smo odlučili malo uživati u vašem jacuzziju.
— Neka vam je ugodno — procijedila je Martina, jedva zadržavajući osmijeh koji joj se ukočio na licu.
Cijelu je večer morala posluživati nenajavljene goste. Ispričala se Sandri zbog svog ponašanja, pozvala nju i njezinu obitelj na rođendan te je zamolila da poziv prenese Arhipovima i stricu Bruni. Usput je, kao slučajno, spomenula skupa pića i posebne delicije koje je već nabavila za proslavu. Na spavanje je otišla rano. Kao i obično, ujutro je prva izišla iz kuće i otišla u ured. Kad je skuhala kavu i smjestila se u naslonjač, otvorila je posebnu aplikaciju na mobitelu i zadovoljno se nasmiješila. Pola posla bilo je obavljeno. Preostalo je samo dočekati slavlje.
Unatoč Sandrinim spletkama, na rođendan su se pojavili svi rođaci. Svirala je ugodna glazba uživo, hrana je bila izvrsna, a ozračje opušteno i toplo. Profesionalni voditelj znao je podići raspoloženje, pa su gosti reagirali vedro i s odobravanjem. Jedino Sandra nije mogla sjediti mirno. Njoj su trebale igre s bocom, olovkom i sličnim glupostima, a nekoliko je puta pokušala oteti mikrofon iz ruku voditelja.
Kod koktel-bara Martini je prišao Marko Arhipov.
— Hvala vam na prekrasnoj večeri. Znate, u gradskoj upravi uvijek ima posla preko glave, a Sandra nas je još i nagovarala da ne dolazimo. A onda smo shvatili da ste nas zapravo iskreno očekivali… Nimalo mi nije žao što sam odgodio obveze i došao. Drago mi je da smo se bolje upoznali, a sada i mi vas pozivamo k sebi.
— Hvala vam. I meni je iskreno drago — odgovorila je Martina. — Izvolite za stol, uskoro stiže toplo jelo.
U međuvremenu su se Sandra i Damir glasno prepirali s DJ-em, zahtijevajući da se u „toj rupi” odmah organiziraju karaoke. Mnogi uzvanici i rođaci pogledavali su ih ispod oka, ali nitko se nije žurio opomenuti ih. Sandra se, povrh svega, toliko napila da je srušila konobara i prevrnula stol s pićem. Kad je došlo vrijeme da čestita slavljenici, pojavila se gotovo razodjevena i pokušala izvesti nešto nalik orijentalnom plesu.
— Ja ću vas zabaviti kad je slavljenici bilo žao platiti animaciju! — viknula je, tresući tijelom tako da je Martini došlo mučno.
Ostali su gosti trpjeli taj prizor, vjerojatno samo zato što je Sandra bila rodbina. Martini je, međutim, takvo njezino ponašanje išlo na ruku.
