“Koji novac?” upitala je Ana mirno, pažljivo spuštajući zdjelu na stolnjak

Bezdušna odluka razotkriva iznevjerenu požrtvovnost obitelji.
Priče

Skupljao je kolekcionarska vina i naručivao košulje krojene baš po njegovim mjerama. Ana je sve to gutala u sebi. Uvjeravala se da Marko prolazi kroz zahtjevnu životnu fazu, da čovjeku koji sebe smatra stvarateljem treba prostor da se „ostvari”, i da se brak, ako je pravi, mora temeljiti na strpljenju, podršci i razumijevanju.

Zamisao o kupnji kuće izvan grada bila je njezina. Godinama je sanjala o malom vrtu, večerima provedenima na verandi, tišini u kojoj se ne čuje promet i mogućnosti da barem vikendom pobjegne od gradske vreve i mirisa užarenog asfalta. Tri godine stavljala je na stranu svaki slobodan euro. Dogovorili su se da će ušteđevinu držati na Markovu oročenom računu, jer mu je banka, zahvaljujući starom paketu povezanom s plaćom i statusu premium klijenta, nudila bolju kamatu. Ana, naviknuta vjerovati vlastitom mužu, tada nije ni pomislila da bi u tome mogla postojati opasnost.

Za stolom je nastala teška, neugodna tišina. Čulo se samo povremeno kuckanje vilica o porculanske tanjure.

— Dakle, vas dvoje ste se dogovorili i donijeli odluku — polako je izgovorila Ana, ne skidajući pogled s Markovih očiju.

— Pa… da — pokušao je Marko zvučati opušteno, ali pogled mu je bježao s jedne strane na drugu i odavao nervozu. — Daj, nemojmo sada kvariti slavlje. Poslije ću ti pokazati sve izračune. Ivana će vraćati malo-pomalo, čim Luka stane na noge. Hoćeš mi natočiti još vina?

Ana nije rekla ništa. Ustala je, uzela praznu bocu i otišla u kuhinju. Bez vike. Bez scene. Bez suza. Oduvijek je bolje funkcionirala s brojkama i činjenicama nego s dramom.

Sutradan, kad je Marko otišao na još jedan od svojih besmislenih „networking” sastanaka, Ana je otvorila njegov laptop. Nikada nije zaključavao računalo lozinkom; smatrao je da njegove genijalne ideje i prepiske nikome ne mogu biti zanimljive. A suprugu je, povrh svega, doživljavao kao osobu toliko zakopanu u vlastite knjigovodstvene poslove da joj ne bi palo na pamet zavirivati u njegove stvari.

Preko internetske verzije ušla je u bankovnu aplikaciju. Lozinka je, srećom ili nesrećom, bila spremljena u pregledniku. Ono što se pojavilo na ekranu natjeralo ju je da jedva proguta knedlu. Oročeni račun zatvoren je prije dva tjedna. Sav novac — oko 46.000 € — prebačen je na Ivanin račun, uz opis plaćanja: „Materijalna pomoć članu obitelji.”

Ana je ispisala svaki izvadak. Zatim je otvorila Markovu elektroničku poštu i pronašla dopisivanje s agentom za nekretnine. Tamo je sve bilo crno na bijelo: garsonijera u novogradnji već je odabrana, a Ivana je već sljedećeg dana trebala potpisati glavni kupoprodajni ugovor i platiti puni iznos novcem sa svojeg računa.

Izdaja ju je zaboljela gotovo tjelesno. Kao da joj je netko prišao s leđa i udario je ravno ispod rebara. Otišla je do kuhinje, natočila čašu hladne vode i ispila je odjednom. Sve te godine nosila je na leđima nezrelog muža, opravdavala njegov nerad, financirala njegove hirove i pretvarala se da ne vidi koliko je neodgovoran. A on je jednostavno uzeo plodove njezina iscrpljujućeg rada i poklonio ih svojoj sestri. Bez poštovanja. Bez zahvalnosti. Kao da je Ana bila samo praktičan bankomat koji se, iznenada, pokvario.

Istoga dana otišla je odvjetniku. Petar Leonidović, bivši djelatnik državnog odvjetništva, a danas ugledan odvjetnik za obiteljsko pravo, čiji je ured Ana računovodstveno vodila već pet godina, saslušao ju je vrlo pažljivo i pregledao sve ispisane dokumente.

— Situacija je odvratna, ali nije bezizlazna — zaključio je odvjetnik, lagano kuckajući skupocjenom kemijskom po stolu. — Imovina stečena tijekom braka smatra se zajedničkom. Prijenos ovako velikog iznosa bez tvoje suglasnosti može se osporavati. Ali predložit ću drugi smjer. Stan u kojem sada živite također je kupljen dok ste bili u braku?

— Jest, ali kredit sam otplaćivala ja, sa svojeg poslovnog računa obrta — odgovorila je Ana. — Marko tijekom svih tih godina nije uplatio ni jedan euro.

— Odlično. Podnosimo tužbu za razvod braka i diobu imovine. U tom postupku navest ćemo da je suprug nepošteno raspolagao zajedničkim novcem u iznosu od približno 45.000 €. Tražit ćemo da se taj iznos uzme u obzir pri podjeli.

Lea Šestić

Rođena u Splitu, studirala u Zagrebu, vratila se moru. Trideset godina sam predavala hrvatski jezik — i kroz moje ruke su prošle tisuće učenika i još više njihovih priča. Sada, u mirovini, pišem iz Kaštel Lukšića ono što sam dugo nosila u sebi. O ljubavi koja je nadživjela mladost, o majkama koje su šutjele predugo, o ženama koje su počele iznova nakon pedesete. Neke priče su moje, mnoge su tuđe — sve istinite barem onoliko koliko je istina ono što srce pamti.

Pisma sa Žnjana