— Ključeve ćeš ostaviti na ormariću u hodniku. A onda se slobodno odvezite u Lukinu novu garsonijeru. I da, još nešto: zemljišnoknjižni odjel obustavio je upis vlasništva po našem zahtjevu. Znači, ključevi koje Ivana drži zasad su samo lijep privjesak za uspomenu. Tapete birajte u mašti.
Marko je tada shvatio da se više nema za što uhvatiti. Ni prijetnje, ni ucjene, ni patetika nisu prolazile. Po spavaćoj je sobi gotovo puzao, trpajući u kofere svoje skupe košulje, satove i cipele, mrmljajući kletve i obećavajući da će Anu ostaviti bez ičega. Ivana je u hodniku jecala u telefon, zvala sina i žalila mu se na zmiju koju su, eto, grijali na vlastitim prsima.
Kad su se ulazna vrata napokon zatvorila za njima, Ana je obišla stan i širom otvorila sve prozore. Svjež, hladan zrak ušao je unutra kao da ispire godine tuđih zahtjeva, laži i dugova. Skuhala je jak crni čaj, smjestila se u naslonjač i prvi put nakon jako dugo vremena osjetila da ne mora nikamo juriti, nikoga izvlačiti iz nevolje niti plaćati račune koje nije napravila.
Sudski postupci potrajali su mjesecima i iscrpili je gotovo do posljednjeg živca. Marko je mijenjao jeftine odvjetnike, pokušavao uvjeriti sud da mu je novac osobno darovao nekakav izmišljeni prijatelj, donosio sumnjive potvrde i lažne izjave. No pred čvrstim dokazima koje je prikupio Petar Leonidović sve se to raspadalo kao prašina. Sud je zaključio da je prijenos sredstava bio neosnovano raspolaganje zajedničkom imovinom te je Ani, kao naknadu, dosudio puno vlasništvo nad stanom.
Ivanina kupnja garsonijere propala je jednako brzo. Investitor nije dobio uplatu u predviđenom roku jer je račun bio blokiran sudskom mjerom, pa je raskinuo ugovor i zadržao popriličnu ugovornu kaznu. Ostatak novca Marko je, prema sudskoj odluci, morao vratiti na zajednički račun, a pri konačnoj podjeli i taj je iznos pripao Ani.
Bivši muž ostao je bez sigurnog krova nad glavom. Morao se preseliti k sestri, u njezin mali, pretrpani stan. Bez Anine financijske potpore njegova slika uspješnog poslovnog mentora vrlo je brzo izblijedjela. Na kraju se zaposlio kao prodajni menadžer u tvrtki koja je trgovala građevinskim materijalom. Plaća je bila skromna, a nadređeni nisu imali nimalo strpljenja za njegove govore o velikim vizijama i osobnom rastu. Ivana mu je svakodnevno predbacivala što nije uspio nadmudriti vlastitu ženu, a Luka, koji nikada nije dobio obećanu garsonijeru, po cijele je dane ležao na kauču i stvarao u kući zagušljivu, nepodnošljivu napetost.
Ana se, naprotiv, preporodila. U stanu je napravila lagano uređenje, izbacila staru garnituru, ormare i sve sitnice koje su je podsjećale na Marka. Posao joj više nije izgledao kao robija, jer je sada radila isključivo za sebe i svoju budućnost. U agenciji je zaposlila dvije sposobne pomoćnice, prepustila im dio dosadnih rutinskih obveza i počela odlaziti kući u šest navečer, bez grižnje savjesti.
Ni svoju staru želju nije zaboravila. Kupila je malu, ali toplu i udobnu drvenu kuću u selu, nedaleko od rijeke. Nije imala golema staklena pročelja ni pametne sustave o kojima je Marko nekoć nadmeno maštao, ali imala je pravu zidanu peć, veliko dvorište i komad zemlje koji je mirisao na mir.
Jednog je jutra stajala na trijemu svoje nove kuće i udisala miris rascvjetanog jorgovana i svježe prekopane zemlje. Na sebi je imala obične traperice i staru flanelsku košulju, a vjetar joj je mrsio kosu. U ruci je držala vrtne škare, spremna podrezati grmove ribiza. Mobitel joj je tiho zavibrirao u džepu. Marko je ponovno pokušavao poslati poruku, tužnu i ljepljivu, o tome kako je sve shvatio, kako se promijenio i kako mu nedostaje.
Ana nije ni otvorila poruku. Samo je prstom maknula obavijest sa zaslona i blokirala broj.
Pred njom je bio dug, prekrasan dan. Trebalo je posaditi presadnice rajčice, popiti čaj s mentom na verandi i jednostavno uživati u tišini. Više nije bila ničiji tegleći konj. Postala je gospodarica vlastitog života — i taj joj se život sviđao više nego što je ikada mogla zamisliti. Nitko više nije imao pravo raspolagati njezinim radom, njezinim vremenom ni njezinom sudbinom. Lekcija je bila naučena savršeno. A ispred nje je, napokon, čekalo samo dobro.
