i zgužvanim komadima toaletnog papira. A ondje, pokraj košare za prljavo rublje, bačena je prazna kutijica prezervativa. Krasno učenje za ispite, nema što. Reklo bi se da su praktičnu nastavu iz anatomije odradili vrlo temeljito, s potpunim uživljavanjem u gradivo.
Marko je problijedio od teškog, mučnog smrada i nagonski se povukao korak natrag prema hodniku, nastojeći ne gledati uprljane sanitarije. Ipak, umjesto da barem jednom prizna očito — da se njegova sestra ponašala kao razmaženo i neodgovorno derište — ponovno je krenuo u napad, još žešći nego prije.
— Kakve sad veze imaju prezervativi? Mladi su, zabavljali su se, malo su pretjerali s alkoholom, nisu znali stati! — odbrusio je, okrećući glavu od kupaonice. — Kao da si ti na faksu bila svetica i nikada se nisi napila na nekoj zabavi! Cura je pod ogromnim pritiskom, prva ispitna razdoblja na fakultetu, profesori ih gaze, živci joj pucaju. Pa je izgubila kontrolu, htjela se opustiti. A ti tipovi… možda to uopće nije bila njezina ideja! Možda su se sami uvalili, donijeli cugu, a ona ih nije znala odbiti. Ona je blaga, povučena, neugodno joj je reći „ne“!
— Povučena? — Ana je prezrivo iskrivila usne i pogledala ga kao da pred sobom ima čovjeka koji je upravo izgubio razum. — Ta tvoja povučena sestrica prije petnaest minuta izvrijeđala me najgorim psovkama koje postoje. I te muškarce nije pustio duh Sveti u stan, nego ih je ona sama uvela. U naš stan, Marko. U prostor koji smo obnavljali i opremali mojim zarađenim novcem. Ali nismo još završili obilazak. Idemo dalje.
Krenula je niz hodnik prema njihovoj spavaćoj sobi. Marko je nevoljko pošao za njom, osjećajući kako mu se potplati lijepe za uništeni laminat. U spavaćoj sobi prizor nije bio nimalo bolji.
— Ovo je naš krevet — izgovorila je Ana polako, režući svaku riječ, i pokazala na zgužvanu posteljinu. Na svijetloj plahti isticali su se veliki tamni krugovi od prolivenog piva, posvuda su bile rasute mrvice duhana, a masni tragovi prljavih ruku ostali su utisnuti u tkaninu. — Na njemu su spavali neki tuđi, neopranih tijela, pijani muškarci. Ne želim ni zamišljati što su ovdje radili s tvojom mladom sestrom dok smo mi bili na poslu i na službenim putovanjima. Iz ormara smrdi kao da je netko tri dana zaredom pušio unutra bez da je ijednom otvorio prozor. Ako želiš, možeš odmah leći na taj madrac i uživati u mirisu tuđeg znoja. Ja tu prljavštinu neću dotaknuti ni vrhom prsta.
Markovo se lice izobličilo od bijesa. Uništene stvari njega uopće nisu zanimale. Vidio je samo jedno: njegova se žena usudila dirnuti u ono što je za njega bilo nedodirljivo — njegovu obitelj. Stisnuo je čeljust toliko snažno da su mu se na jagodicama pojavile napete žile.
— Ti si nju oduvijek mrzila! — zaurlao je Marko, upirući drhtav prst prema Ani. — Od prvog dana samo si tražila razlog da je napadneš! Tebi nije stalo do ljudi, tebi je najvažnije da ti prokleti jastučići stoje ravno na kauču! Mia se sad smrzava na stubištu u tankim čarapama, a ti meni držiš predavanje o mrljama na madracu i povraćanju u umivaoniku. Sad ću otići po nju, vratit ću je u stan, a ti ćeš joj se, Ana, ispričati zato što si digla ruku na nju i izbacila je van kao psa lutalicu!
— Ako sada otvoriš ulazna vrata i pustiš je natrag — Anin glas postao je leden, ravan i neprobojan — svaku ćeš pedlju ovog svinjca oprati vlastitim rukama. Bez servisa za čišćenje i bez moje pomoći. Ja ću si jednostavno uzeti sobu u pristojnom hotelu. A vas dvoje možete ovdje živjeti zajedno, među bocama, opušcima i smradom.
— Rekao sam da će ona noćas spavati ovdje! I ovo je moj stan isto! — zarežao je Marko, naglo se okrenuo i brzim koracima krenuo prema predsoblju. U bravi je suho škljocnuo metal, a vrata su se uz lagano škripanje otvorila, puštajući u zadimljeni hodnik hladan zrak sa stubišta.
Marko je širom otvorio ulazna vrata. Na betonskom podestu, naslonjena na zid i obgrljena vlastitim rukama preko ramena, stajala je Mia. Njezini nedavni partneri u pijanki, čini se, mudro su se povukli niz stepenice čim su osjetili da bi moglo biti problema, ostavivši svoju suborkinju samu da se snalazi. Studentica je istodobno izgledala jadno i odbojno: jeftina maskara razmazala joj se niz obraze u prljavim crnim tragovima, rastegnuta muška majica, očito tuđa, jedva joj je prekrivala bedra, a tanke najlonske čarape na stopalima bile su sive od prašine sa stubišta; jedna je bila poderana na palcu.
Čim je ugledala brata, Mia se u trenutku promijenila. Nestalo je pogrbljenog, bijednog držanja. Ispravila je leđa, a u mutnim, alkoholom zamagljenim očima zasjalo je drsko, pobjedničko zadovoljstvo. Shvatila je da je dobila zaštitu i da sada bez straha može prijeći u protunapad.
— Uđi, Mia, ne boj se — Marko ju je brižno obuhvatio oko ramena i uveo natrag u zadimljeno predsoblje, pritom namjerno dobacujući Ani bijesne, gotovo spaljujuće poglede. — Nitko te više neće dirati ni izbacivati van. Idi u sobu, sjedni na kauč, odmah ću ti donijeti nešto toplo da obučeš. A ova histeričarka neka ide kamo god hoće ako su joj komad spužve u namještaju i čisti podovi važniji od živog čovjeka.
— Marko, ona je potpuno luda, skoro me gurnula niz stepenice! — zacviljela je Mia plačljivim glasom, teatralno šmrcajući i razmazujući po licu ostatke jeftine šminke koja joj se crnim mrljama već uvukla u kožu. — Ja sam s dečkima samo prolazila bilješke iz ekonomije. Popili smo po jednu limenku piva, čisto da se malo opustimo, da nam mozak odmori od brojki. A ona je upala u stan kao luđakinja, počela urlati i psovati, mahala je tavom! Moji prijatelji bili su u šoku, oni su pristojni ljudi, iz normalnih, obrazovanih obitelji! A mene je zgrabila za kosu i izbacila na hladnoću, nije mi dala ni jaknu da uzmem! Skoro sam se ondje smrznula!
Ana nije rekla ni riječ. Stajala je u hodniku, leđima oslonjena o zid, i nijemo promatrala tu gadljivu, jeftinu predstavu. U njoj više nije bilo ni bijesa, ni povrijeđenosti, ni potrebe da viče. Ondje gdje je još prije sat vremena tinjala ljubav prema mužu i nada da bi njihov zajednički život mogao biti sretan, sada se munjevito širila hladna praznina koja je spaljivala svaku emociju. Godinama je pokušavala zažmiriti na njegovu očitu nezrelost, na njegovu bolesnu potrebu da pred svim svojim brojnim, bezobraznim rođacima uvijek ispadne „dobar“ i „ispravan“ čovjek. Trpjela je njihove iznenadne dolaske, posuđivala im novac koji se nikada nije vraćao, šutke prala posuđe za njima i popravljala nered koji bi ostavili. Ali te večeri sve njezine zablude konačno su se raspale, razbivši se o ljepljiv pod, zidove koji su zaudarali na cigarete i ovu ogoljenu, ciničnu izdaju.
Bez ijedne riječi okrenula se i čvrstim, sigurnim korakom otišla u spavaću sobu. Kiselkast miris alkohola iz daha, ustajalog dima i prljave posteljine ponovno ju je udario u nos, ali Ana ga je sada jedva primjećivala. S gornje police ugradbenog ormara skinula je manju putnu torbu od čvrste tkanine, stresla s nje zalijepljeni pepeo, spustila je na rub uništenog madraca i počela smireno, sustavno pakirati stvari. Dokumente. Mapu s poslovnim ugovorima. Prijenosno računalo. Punjač. Malu kutiju s nakitom koji je sama sebi kupovala. Osnovnu kozmetiku iz kupaonice. Nekoliko kompleta čiste uredske odjeće.
Kad je začuo oštar zvuk metalnog patentnog zatvarača, Marko se pojavio na pragu spavaće sobe. Njegova agresija, lišena uobičajenog otpora s njezine strane, počela se brzo topiti i pretvarati u blagu zbunjenost. Ipak, napuhani ego, lažni ponos i prisutnost sestre kao publike u susjednoj prostoriji nisu mu dopuštali da se povuče i pokuša razgovarati kao razumna osoba.
— Što je sad ovo, kakav jeftini cirkus izvodiš? — upitao je otvoreno podrugljivo, nemarno se naslonivši ramenom na dovratak i prekriživši ruke na prsima. — Odlučila si glumiti uvrijeđenu nedužnu žrtvu pa pobjeći mamici pod krilo? Samo daj, kupi svoje krpe i nestani. Ali zapamti: ako sada prijeđeš ovaj prag i ostaviš nas, nemoj misliti da ćeš se moći vratiti kad ti padne na pamet. U svojoj kući neću trpjeti ženu koja diže ruku na moju mlađu sestru i izbacuje je na ulicu.
— U svojoj kući? — Ana je na trenutak zastala dok je pažljivo slagala svilenu bluzu preko dokumenata, a zatim je polako podigla pogled prema mužu; u tom pogledu više nije bilo ničega toplog.
